Duhovno
Vrijeme s Isusom
Po čemu se prepoznaju dvoje zaljubljenih?
Vrlo jednostavno: ne gledaju na sat kad su zajedno. Uživaju u zajedničkom vremenu, slušaju jedno drugo, dijele misli i srca — ponekad čak i bez riječi.
Slično je i s euharistijskim klanjanjem. Ono nas jednostavno poziva da dođemo k Isusu i budemo s Njim. Ne moramo ništa postići ni objasniti. Smijemo Mu darovati svoje vrijeme — i otvoriti svoje srce.
Mnogi ljudi tada dožive iznenađujuće iskustvo: u klanjanju sve može imati svoje mjesto. Radost i zahvalnost, jednako kao brige, pitanja i molbe. Sve što nas dotiče, smijemo položiti pred Njega.
Kad utihnemo i ostanemo pred Presvetim, često se dogodi nešto vrlo jednostavno, a istovremeno vrlo duboko: osobni susret s Isusom.
Seljak Louis Chaffangeon iz Arsa jednom je ovo iskustvo opisao u nekoliko riječi:
„Gledam Ga, a On gleda mene.”
U euharistijskom kruhu Gospodin je uistinu prisutan. Ostati pred Njim, klanjati Mu se, ne znači ništa drugo nego dopustiti da nas gleda Njegova prisutnost, dopustiti da nas dotakne Njegova ljubav i u Njegovu svjetlu iznova sagledati vlastiti život.
U euharistijskom klanjanju stupamo u pogled Božje ljubavi. Smijemo jednostavno biti ondje — pred Gospodinom, koji je prisutan i gleda nas svojim ljubećim pogledom.